Daniel Pennac: Iz magareće klupe

U ispovjednoj priči koja se sadržajno donekle povezuje s njegovom ranije prevedenom "Od korica do korica", autor tematizira školski život, prvo u ulozi učenika s poteškoćama u svladavanju gradiva, a onda nastavnika. S dirljivom zahvalnošću bilježi sretni slučaj susreta s četvero sjajnih nastavnika koji su mu uspjeli probuditi želju za znanjem, a potom i ljubav prema prenošenju znanja. Dobronamjerno i s vrckastim humorom donosi i anegdotske crtice i promišljene sociološke analize o problemima učenika i učitelja u obrazovnom sustavu, pri čemu pokazuje veliko razumijevanje za probleme mladih u procesu sazrijevanja. Kada govori o svom učeničkom iskustvu, shvaća bit znanja kao tjelesni doživljaj: budući da "onomad nisam znao da će me čitanje spasiti", "na čitanje me u biti nagnala čitateljska fiziologija". Sve u svemu, šarmantna pohvala obrazovanju.