Jonathan H. Turner, Jan E. Stets: Sociologija emocija
Sociolozi su započeli sustavno proučavati emocije tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što je neobično ako se uzme u obzir da su emocije motivacijska sila jer ne samo da uređuju subjektivna iskustva ljudi, nego one također njihovim odgovorima daju energiju i usmjerenje. One su te koje vezuju ljude i stvaraju predanost društvenim strukturama i sustavima kulturnih simbola, ali, također, mogu djelovati i u suprotnom pravcu. Autori tvrde da, iz sociološke perspektive, emocije uključuju: 1. biološku aktivaciju ključnih tjelesnih sustava; 2. društveno konstruirane definicije i ograničenja koja određuju koje bi emocije trebale biti doživljene i izražene u nekoj situaciji; 3. primjenu jezičnih oznaka, koje pruža kultura, na unutarnje senzacije; 4. otvoreno izražavanje emocija facijalnim, glasovnim i paralingvističkim pokretima i 5. percepciju i procjenu situacijskih objekata i događaja. Autori su postojeće sociološke teorije emocija podijelili u sedam klastera: 1. dramaturške i kulturne teorije; 2. teorije rituala; 3. teorije simboličkog interakcionizma; 4. teorije simboličkog interakcionizma koje inkorporiraju psihoanalitičke ideje; 5. teorije razmjene; 6. strukturalne teorije i 7. evolucijske teorije. Svakom od njih posvećeno je jedno poglavlje knjige. U zadnjem poglavlju se raspravlja o mogućnostima stvaranja unificirane sociološke teorije emocija.
