Ivana Simić Bodrožić: Prijelaz za divlje životinje

Nova se pjesnička knjiga Ivane Simić Bodrožić, kako predlaže i urednička bilješka, zaista može i mora čitati kao nastavak svojevrsne trilogije, nadovezujući se na prvijenac, Kvirinom i Goranom za mlade pjesnike nagrađenu zbirku "Prvi korak u tamu" (2005) te Kiklopom nagrađen roman "Hotel Zagorje" (2010). Centralno njezino referencijalno mjesto, oko kojeg se centrifugalno obrće autoričin tekstualni univerzum, teška je osobna ratna trauma, koju se pjesnikinja, međutim, povremeno ne libi sagledati u sasvim ironičnom i gotovo ciničnom tonu. Na ovu se sveprožimajuću pozadinu nadovezuje i jedan novi motivski sklop, nešto recentnija "pozitivna trauma" majčinstva. S njome se opet otkriva čitav sklop egzistencijalnih tema (autorica ih, sasvim opravdano, dijelom identificira sa socijalnima), koje neizbježno u svim smjerovima interferiraju s onim krovnim traumatskim okvirom. U 45 uvrštenih pjesama, raspoređenih u pet ciklusa (a riječ je o uglavnom dužim, narativnim pjesmama bez prevelike eufonijske i ritmičke akrobatike, minimiziranih figura i pjesničkih ukrasa, uglavnom semantički zaokružena stiha i/ili strofe te s većinom osobina koje se, već po inerciji, vežu uza "stvarnosni" registar), razloženo je jedno, vlastitom prošlošću duboko obilježeno iskustvo svijeta koje je, svejedno, nužno na najbezbolniji mogući način i dalje živjeti te, nimalo manje važno, posredovati dalje, vlastitoj djeci.