Jean Cocteau: Užasna djeca

Glasoviti francuski autor u ovom kratkom, autobiografski obilježenom romanu sažima sve svoje omiljene teme i opsesije - adolescentna dob, fascinacija anđeoskim likom, incest, smrt, fantastično i čudesno, kazališnost zatvorena prostora, zrcalo, onostranost, ceremonijalno ozračje, izoliranost, upućenost u tajne drugoga svijeta, nastavljajući probijati sve žanrovske granice tako da djelo balansira između romana, pripovijesti i bajke u nekoj vrsti romaneskne poezije. U djelu su prepoznatljive naznake njegove mladenačke opsesije lijepim ali opasnim Dargelosom, simbolom divljih poriva koji razaraju dušu, modelom muškarca koji ga je kao fantazma proganjao u životu i kao konstanta ulazio u njegova djela. Upravo je taj lik, koji se kratko pojavljuje na početku i na kraju ovoga romana, pokretač svih zbivanja, onaj anđeo tame koji u sebi sjedinjuje neopisivu, ali hladnu ljepotu i paklenu narav. S njim u djelu i započinje fatalni preokret, zatvaranje u kuću, u svoj svijet, u sobu. Ta soba pritom postaje simbol afektivnoga stanja u kojem se Paul i Elisabeth, brat i sestra, stapaju u jedno biće, u kojem "odlaze" u drugi svijet, svijet snova i žudnji, u kojem mogu posve odbaciti zbilju, svijet odraslih utemeljen na racionalnom i logičnom mišljenju. Također, spomenuta se soba istodobno nadaje i kao simbol kobi koja se nadvila nad njima i neumoljivo ih vodi prema samouništenju.