Kristian Novak: Črna mati zemla

"Većinu je vremena mislio da ni po čemu nije drukčiji od drugih. Ponekad bi slagao da se dogodilo nešto što se nikada nije dogodilo, ponekad bi rekao da se njemu dogodilo nešto što se dogodilo nekom drugom, slagao je kolaže od onoga što je vidio i čuo. Ali to je bilo kao da pjevaš tuđu pjesmu kao svoju, mislio je, a to svi rade kad-tad." Iznenada pritiješnjen spoznajom da bi ga daljnje manevriranje između aranžiranih komadića fabriciranih sjećanja vodilo samo sve dalje i od samoga sebe i od dragih ljudi, uspješan mladi pisac pokušava konfrontirati stvarne događaje koje je potisnuo i pokopao duboko u zaboravljenu sliku djetinjstva koje se (ni)je doista dogodilo.