Valter Hugo Mae: Stroj za pravljenje Španjolaca

Nakon što je 48 godina proveo u braku, u 84. godini Antonio Jorge da Silva ostaje udovac, te biva smješten u starački dom. Svijest o gubitku i nepravda što ostaje živim, dok bi najradije umro, predstavljaju za njega živu ranu kojoj ne nalazi lijeka. Umjesto da uživa u stečevinama dugog života, Silva se suočava s gubitkom zdravlja i padom mentalnih sposobnosti, a noću sanja zloguke crne ptice koje ga napadaju. S vremenom ipak počinje sklapati prijateljstva s osobljem i sustanarima, te s njima dijeli sjećanja i sitne radosti. Jer, poručuje nam Valter Hugo Mae, starost nije ružna, starost je svakakva, baš kao i život sam, a u iščekivanju kraja otkrivamo njegove nove aspekte. Stoga Mae rečenice započinje malim slovom, ne bi li naglasio da je kraj jednako važan kao i početak, i svaki dio života ima svoju težinu. Sve do točke.