Delphine de Vigan: Ništa se ne opire noći

Nakon smrti svoje majke, De Vigan započinje s pisanjem njene biografije. Provodi opsežno istraživanje među preostalim članovima velike obitelji koja se nekoć sastojala od oca, majke, osmero bioloških i jednog posvojenog djeteta. Rezultat administrative fragmentirano je štivo u kojem se autorica trudi što autentičnije prikazati događaje ključne po obitelj, istovremeno bilježeći svoja stanja i psihička previranja. Kopanje po prošlosti za nju je mučno, a umjesto istine pronalazi samo rašomon. Lucile de Vigan, autoričina majka čiji poluprofil krasi naslovnicu, bila je najljepše i najtužnije dijete Poirierovih, žrtva ambigvitetnog (incestuoznog?) odnosa s ocem i loših obiteljskih gena. Njen je život bio frenetična izmjena stanja delirija i apatije kao posljedica bipolarnog poremećaja. Autodestrukcija, neizmjerna tuga, ali i velika hrabrost glavne su karakteristike te žene pretočene u ovaj roman, dirljiv pokušaj poniranja u zasjenjene predjele prošlosti vlastite obitelji.