Orhan Pamuk: Naivni i sentimentalni romanopisac

Iskustvo čitanja i pisanja umjetničke književnosti angažira imaginaciju na posve osebujan način, te književna umjetnost izrasta upravo iz naročite interakcije s formom koja iznova nastaje u svakom novom čitanju, koje se u slučaju romana bitno razlikuje od djelovanja drugih umjetnosti, kao i od drugih literarnih žanrova. Šest eseja nastalih kao ciklus predavanja što ih je turski nobelovac održao na Harvardu 2009. godine tematizira umjetnost romana u nekoliko aspekata, od samog recepcijskog procesa ("Što to radi naš um kad čitamo roman"), preko problema transformacije osobnih iskustava autora u umjetničkom tekstu ("Gospodine Pamuk, zar Vam se sve to zaista dogodilo?") i odnosa romana s drugim pripovjednim oblicima, te transpozicije značenja slijedom pripovjednih postupaka koji piscu služe "kako bismo istražili taj lokus, otkrili njegove implikacije". Poput Milana Kundere, koji je također pisao o umjetnosti romana i pokušao spojiti svoju zanesenost predanog čitatelja s umjetnikom pisanja, i Orhan Pamuk ovdje otvara pogled u svoju kreativnu radionicu.