Alper Canigüz: Sinovi i ranjene duše

"Pet godina je najzrelije razdoblje u ljudskom životu, poslije počinje propadanje" – rečenica je kojom započinje ovaj neobičan i duhovit crnohumorni roman suvremenog turskog prozaika ispričan iz perspektive Alpera Kamua, petogodišnjaka  koji razmišlja, razgovara i djeluje kao odrasla, inteligentna i obrazovana osoba. Alper, čije ime podsjeća na ono francuskoga filozofa i pisca Alberta Camusa, dobar je poznavatelj filozofije koju koristi pri objašnjavanju i rješavanju važnih životnih pitanja. Korištenjem ovakvog "pomaka u perspektivi", pripisujući sarkastične rečenice petogodišnjem djetetu i izvrćući ustaljene predodžbe o naivnoj dječjoj perspektivi s jedne, i zrelome svijetu odraslih s druge strane, autor postiže efekt komičnosti i paradoksa. "Čudim se logici pisaca koji promatraju djecu i onda pišu naivnu, nevinu i lijepu književnost. Kad pogledam ove svoje, ja ne vidim ništa osim najčišćeg primjera najnižih ljudskih nagona. Nije da se smatram puno drugačijim od njih. Samo sam ja, igrom sudbine, uspio razviti nešto rafiniranije metode sprečavanja svoje unutarnje ružnoće da izađe na površinu".