Ksenija Kušec: Sobe

Roman ove suvremene hrvatske autorice priča je o krhkosti ljudske intime simbolički materijalizirane u prostor sobe, odnosno nekoliko njih, smještenih u staroj kući na jednom jadranskom otoku. Čuvanje soba odvija se poput nekog bizarnog rituala, to je tajanstvena dužnost koja se svaki dan ponavlja i obavlja bespogovorno, naizmjence. Jedna od "čuvarica" je i Suzana, mlada žena koja s mužem Antom dolazi na otok. Unatoč trudnoći, uskoro postaje jasno da njihov brak nema budućnosti i nepovratno se udaljavaju. Međutim, razumijevanje i bliskost pronalazi u mladiću Borisu te njihov odnos s vremenom prelazi u zaljubljenost, ali i također u vezu bez budućnosti. Kroz ispreplitanje prošlosti u kojoj je Suzana izložena sustavnom maltretiranju primitivne otočke okoline (mahom obitelji svoga muža) i sadašnjosti (s odmakom od dvadeset godina) u kojoj je, pak, kao profesorica matematike izložena maltretiranju od strane ravnateljice, ali i vlastitih uspomena s otoka, roman se doima kao introspektivna priča o samospašavanju.