Luka Bekavac: Policijski sat

Osijek s početka devedesetih. Grad izložen topničkim napadima postavljen je kao scena na kojoj slutnje i uspomene iz podnaslova, što ih u autobiografskom tonu ispisuje tek ovlaš i posredno imenovani student elektrotehnike angažiran u računalnom centru. "Pod krinkom memoara, rekonstrukcije jedne privatne povijesti i borbe s nepostojanošću sjećanja..." roman pruža asocijativne niti prema autorovim prethodnim romanima "Drenje" i "Viljevo" kao njihov svojevrstan nastavak, te se i on ostvaruje u slutnji zagonetke, kao "prostor gdje priča još ne traje, nego tek prijeti".