Georgi Gospodinov: Fizika tuge

Drugi roman jednog od najprevođenijih bugarskih pisaca, koji je osvojio i nekoliko književnih nagrada, osebujno je djelo koje izmiče jednoznačnoj interpretaciji. Pripovjedač (s dijagnozom patološke empatije) mijenja perspektive te se postupkom prekomjernog uživljavanja prebacuje u likove svoga djeda-dječaka, djeda-odraslog čovjeka i niz drugih likova kojih se prisjeća ili oni na neki način ulaze u njegov život. Roman je u cijelosti satkan od sjećanja na individualnoj i kolektivnoj razini, sjećanja koja se deponiraju u najrazličitije predmete, priče i doživljaje. Pripovijedanje usložnjava stvarnost sve do simbolične razine - kroz čitav roman provlači se motiv labirinta i Minotaura, a i sam roman je strukturiran kao svojevrsni labirint u kojem čitatelj traži pripovjedne izlaze.