Karl Ove Knausgard: Proljeće
Treća knjiga u Knausgardovoj tetralogiji nastavlja se na životno-roditeljsku priču. Kroz seriju lucidnih eseja autor svoju kćer stavlja u fokus promišljanja o životu. Kao otac, nadahnut je mogućnošću da iznova promotri svijet "proljetnim" dječjim očima. Ovo djelo se, više od prethodnih, oslanja na ciklus "Moja borba", što se ogleda u nijansiranju ljudskih odnosa. Priča jednostavno otpočinje autorovom nakanom da kćerkicu pošalje u posjet majci te namjerno odlaže objašnjenje zašto majka nije kod kuće te zašto je prošlog ljeta morao posjetiti Švedski centar za dječju skrb... Brojne su aluzije na roditeljstvo u svim njegovim aspektima, frustracijama i depresivnim epizodama. Iz strukture teksta iščitavaju se "proustovski" elementi u kombinaciji s visceralnim momentima u životu roditelja u srazu s krizama sredovječnosti, koje ih sučeljavaju s vlastitom fragilnošću. Zanemarimo li svakodnevicu obiteljskog života i rutinu življenja, koliko zapravo radosti možemo priuštiti najdražima?
