Sanja Lovrenčić: Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost

Kabinet kao društveno-kulturni relikt iz nekog poletnijeg vremena malena je ustanova u kojoj se čuvaju "ženske ostavštine", koja osim što fizički propada zbog nedostatka novca za održavanje zgrade, nužno treba i novog kustosa koji će ga revitalizirati. Umorni i rezignirani trenutni kustos raspisuje javni natječaj, nakanio je razgovarati sa samo deset kandidata, a oni će prijavi morati priložiti vlastitu originalnu priču na slobodno odabranu temu. "Te su se priče ispreplele s monologom umornog čovjeka te su zajedno s njim dotakle čitav niz motiva: govorilo se o ljubavi, društvenoj odgovornosti, magiji, feminizmu, umjetničkim intervencijama, umjetnoj inteligenciji, vilama i vilenjacima, odnosu umjetnosti i kapitala. (...) ocrtao se imaginarij i kontekst Kabineta, toga mjesta s onu stranu vremena... savršen repozitorij, spomenik vremenu odgađanja neminovnog, gotovo sentimentalno-trivijalnog zaborava."