Damir Karakaš: Okretište

Priča počinje scenom u kojoj muškarac u posjeti roditeljima na selu obilazi i baku i djeda. Došao je k svojima zamoliti pozajmicu za kupnju stana u gradu. Drugo poglavlje, kao bez ikakve izravne veze s prethodnim, otvara se prizorom u kojemu se pripovjedač upravo budi iz narkoze na intenzivnoj njezi u bolnici. Sadržaj njegove svijesti opterećen je osjetljivim fizičkim stanjem, ali i tjeskobom što ju je stvorio događaj koji se ni do posljednje stranice romana neće izravno spomenuti niti opisivati, no za koji je posve jasno da je uzrok svemu o čemu se pripovijeda, pa i pripovijedanja samog. Tako teče kratki roman reduciran na esenciju - proživljavanja protagonista, roman o "nemogućnosti da se bilo što napravi" s nepravdom koja je pretrpljena, s tjelesnom i emocionalnom štetom koju je izazvala, s naporima da se trauma iscijeli i povrati povjerenje u ljude i život. Duboko intimno, autofikcionalno djelo autorov je umjetnički odgovor.