Edo Popović: Kako sam brojio ružičaste robote

Roman Ede Popovića prožet je autobiografskim elementima, ali i poetskom fikcijom te mikroesejima. Priča prati šezdesetogodišnjaka koji preispituje vlastiti život, nakon teške bolesti. Bolest Popoviću služi kao podsjetnik na vrijednost života, ali i bezvrijednost onog materijalnog, usputnog, suvišnog. Zato upravo ovaj roman funkcionira kao oda životu, a naslov "duguje" jednoj od pjesama američkog psihodeličnog benda "The Flaming Lips". Edo Popović svoj roman dijeli u tri poglavlja: "Buđenje" (poglavlje koje jedino nema potpoglavlja), "Povlačenje" i "Prekid", a u njemu možemo pronaći i brojne reference, od onih pop-kulturnih do filozofskih.