Lars Mytting: Sestrinska zvona
Mladi pastor Kai Schweigaard u zabačenom norveškom selu Butangen pokušava provesti promjene koje bi potaknule vjeru i unaprijedile tu sredinu, još vezanu za stara nordijska vjerovanja i pučka praznovjerja. Kraj je 19. stoljeća i uvjeti života na dalekom, hladnom sjeveru iznimno su teški. Obitelji su mnogobrojne, teško je namaknuti hranu za ljude i stoku kroz duge mjesece pod snijegom i ledom. Kad se jedna mještanka smrzne u crkvi za vrijeme mise, pastor odluči sagraditi novu i topliju crkvu. Stara seoska crkva na drvenim stupcima, tzv. stavkirke autohtona je srednjovjekovna građevina za koju pokazuju interes u Njemačkoj. Šalju nadarenog studenta arhitekture s Akademije likovne umjetnosti u Dresdenu, Gerharda Schönauera sa zadatkom da precrta crkvu, rastavi je i preseli na njemačko tlo, po nalogu i uz financijsku potporu kraljice Saske. Pastor i student počnu raditi na tome zadatku, ali između njih staje djevojka Astrid Hekne koja se žestoko bori da zvona te crkve ostanu u selu. Zvona su poklon predaka obitelji Hekne i uz njih se vežu legende koje utječu na ljude toga kraja. Oba muškarca zaljubljuju se u Astrid i predodređuju njezinu tragičnu sudbinu. Ovo povijesno štivo napeta je, atmosferična priča surovog podneblja koje zapečaćuje sudbine svojih žitelja, napose troje mladih ljudi koji se nađu u vrtlogu ljubavi, dužnosti, časti i izdaje.
