Ninni Holmqvist: Ustanova

Dorrit Weger, spisateljica, neudata, bez djece, u dobi od 50 godina odvedena je u ustanovu kamo se smještaju sredovječni ljudi koje zamišljeno, otuđeno, visokorazvijeno kapitalističko društvo proglašava nepotrebnima, izolira od vanjskog svijeta te upotrebljava kao biološke resurse – rezervne organe i tkiva te pokusne kuniće za ispitivanje lijekova i drugih kemijskih supstanci. Nepotrebni dijele istu sudbinu – žive kraće ili duže vrijeme u naizgled izvrsnim uvjetima – udoban smještaj, odlična hrana, brojni sadržaji za rekreaciju i zabavu, sve dok ne dođe do završne donacije vitalnih organa kako bi se spasili životi tzv. potrebnih ljudi. Distopijski svijet suvremene švedske autorice kombinacija je realističkih opservacija otuđenog društva koje ljude procjenjuje i kategorizira isključivo po reprodukciji, proizvodnosti, korisnosti te intimnih promišljanja glavne junakinje, njene ranjivosti, tuge za bivšim životom i emocija koje počinje osjećati prema svojim novim prijateljima te dubokoj ljubavi prema Johannesu, piscu s kojim se zbližava dijeleći sudbinu nepotrebnih. Ovaj roman, preveden na mnoge jezike, pobudio je brojne kritičke analize i rasprave, kao i velik interes čitateljske publike.