Venus Khoury-Ghata: Marina Cvjetajeva, umrijeti u Jelabugi

Ovom poetskom biografskom prozom ugledna francusko-libanonska autorica - i sama pjesnikinja - u formi intimnog „ti” obraćanja, šturim, konciznim stilom lišenim svakog patosa, niže tim potresnije slike života jedne od najvećih pjesnikinja 20. stoljeća, koja je u trenutku krajnjeg emotivnog rastrojstva život okončala samoubojstvom u progonstvu u Jelabugi (sovjetski Tatarstan), 1941. godine. Portret ove iznmne, strastvene žene i umjetnice, u neprestanoj ekstazi stvaranja, usprkos jedva zamislivim nedaćama - većinu života provela je u egzilu, u krajnjoj oskudici, siromaštvu i bijedi, šibana osobnim tragedijama - ujedno je i impresivan portret Rusije u turbulentnim vremenima Oktobarske revolucije, građanskog rata i staljinističkih progona o kojima nam je upravo Marina Cvjetajeva u svojim strastvenim pismima - među kojima se ističu ona Borisu Pasternaku, Raineru Mariji Rilkeu i Ani Ahmatovoj - ostavila dragocjena svjedočanstva. Neshvaćena za života, tek nakon smrti doživjela je svjetsko priznanje i stekla kultni status među poštovateljima svoje osebujne poezije koja ne pripada nijednom pjesničkom pravcu modernizma.