Tonka Maleković: Forma(ti) sjećanja

Tonka Maleković Forma(ti) sjećanja
tematska mikrospektiva
 

13. 1. - 5. 2. 2017

 
Javni urbani prostor, njegove transformacije i načini uporabe područje su istraživanja Tonke Maleković pri čemu kreće od stajališta da je grad živa struktura koja se oblikuje u interakciji s njegovim stanovnicima. U osnovi te interakcije pitanja su u kakvom društvu želimo živjeti i kakvo društvo gradimo. Iz toga proizlazi da je odnos prema javnom prostoru u suštini stvar  estetskih i etičkih načela. O tome govori i David Harvey kada koncipira pravo na grad. Ono je, kaže, "mnogo više nego pravo na pojedinačan pristup resursima koje grad utjelovljuje: pravo na grad je pravo da se mijenjamo mijenjajući grad prema svojim željama. Štoviše, ono je više kolektivno nego pojedinačno pravo, jer promjena grada nužno ovisi o ostvarivanju kolektivne moći u procesu urbanizacije."[1] I za Tonku Maleković grad je, kako je naznačila  Evelina Turković govoreći o umjetničinom radijskom radu Točke susreta "mjesto na kojem se neprekidno isprepleću raznovrsne strukture, živo mjesto, transformacija ovisna o biološkim, ali jednako tako i ekonomsko-političkim utjecajima. Grad je i mjesto gustih povijesnih taloga, prisutnijih u kolektivnoj memoriji ili potisnutih u zaborav."[2]  Upravo zato, u radovima u kojima se bavi javnim prostorom, ona gotovo redovito poseže za participativnim metodama i praksama, pri čemu je publika heterogeno tijelo, koautorska struktura koja sudjeluje u procesu nastanka rada ili se rad ostvaruje njezinim angažmanom. No radi se, što je važnije, o zauzimanju javnog prostora koji je u urbanim transformacijama, često pod uplivom privatnih interesa i tržišta, izgubio svoju funkciju. U činu aproprijacije Tonka Maleković koristi se formom spomenika, izvrćući njegove reprezentacijske karakteristike kojima, kao dio osvajačkih inventara, odražava političku dominaciju. Spomenik, naime, podražava osjećaj pripadnosti nekom teritoriju ili različitim poželjnim identifikacijskim konfiguracijama.  Predstavlja konsenzus i sugerira ideju o cjelini, stabilnosti i trajanju, povijesti i kontinuitetu.
U pet radova predstavljenih na izložbi Forma(ti) sjećanja, Tonka Maleković propituje ideju komemoracijskog formata izvan konteksta hegemonijske reprezentacije. U tom smislu spomenik postaje fragilna, promjenjiva forma, čak nematerijalna struktura, ideja, koncept ili digitalni zapis u nestabilnom prostoru interneta. Radi se o, kako je sama autorica naziva tematskoj mikrospektivi, svojevrsno retrospektivnom pogledu na pet radova nastalih u dužem vremenskom razdoblju, u različitim kontekstima urbanih transformacija i različite materijalnosti  i narativnih silnica : od prijedloga za samoodrživi arhitektonsko-skulpturalni memorijalni objekt u ruralno urbanoj zoni nove gradske četvrti (Xm2  - rurbana instalacija) preko simboličkih formi nastalih u performativnim akcijama publike (Mogućnost grada i Krugovi u vrtu) do digitalnih zapisa koji koriste kanale virtualnih prostora za prostorne i narativne rekonstrukcije (Pukqtine, Spomenik osobnom sjećanju). Jedan od postupaka u nastajanju ovih radova je pripovijedanje sudionika kojim oblikuju sjećanje, konstruiraju prošlost i sadašnjost, otvaraju kanal za prisvajanje prostora.
Pripovijedanje i proizvodnja prostora, u tijesnoj su međusobnoj povezanosti. Opisivanje  konstruira prostor, podrazumijeva sravnjivanje udaljenih vremena, rastvara se u zone međuprostora i vremenskih elipsi. To su točke susretanja pripovijedanja i memorije i uporišne su točke izložbe. Iako se radi o skupini neovisnih radova, oni se ulančavaju u jedinstven dinamičan postav slika i teksta, preplećući se, ne samo međusobno, već i sa zatečenim inventarom. Tako je posljednji u nizu, rad Spomenik osobnom sjećanju, nastao u radionicama osmišljenim za Galeriju Prozori, skvotirao umjetnički objekt prethodne izložbe sa zamisli da se posjetitelji vlastitim sjećanjima uključuju u asocijativne nizove prethodnih. Takav postav funkcionira s jedne strane kao radni prostor, otvorena radionica kolektivnog sjećanja, a s druge kao teorijski doprinos i praktični  priručnik za imaginiranje memorijskih formata, svjedočeći istovremeno o njihovom subverzivnom i  obnavljajućem potencijalu.
Irena Bekić