Virtualno izdanje izložbe Kapelica sv. Martina : U objektivu koja se mogla pogledati u Knjižnici Podsused u periodu 14.05.2019.-26.06.2019. prateći fotografije od onih na starim razglednicama, do fotografija nastalih za potrebe ove izložbe prikazuje mijene na kapelici i oko nje, te na stalni i uvijek živi suživot stanovništva s kapelicom.
 
Uz stari grad Susedgrad, kapelica sv. Martina u Podsusedu najprepoznatljiviji je spomenik kulture zapadnog dijela grada Zagreba i pojedinačno zaštićeno kulturno dobro.[1]
Najstariji spomen na kapelicu nalazimo u zbirkama isprava Zagrebačke biskupije i grada Zagreba gdje se u listinama iz 1209. i 1287. godine spominje već izgrađena kapelica i lokacija '' u Podgrađu uz Savu''. 
U pisanim  dokumentima iz 1677.godine opisuje se da je kapela zidana, cijela nadsvođena, dobro pokrita, u njoj je oltar sa slikom sv. Martina, a ispred ulaza je drveni toranj s malim zvonom. Zadnji konzervatorski radovi na  kapelici rađeni su 1997.-1999.[2] i 2007. godine kada je obnovljen i interijer, a otkrivene su oslike zidova iz 1900. godine. Mjesto na kojem je prema predaji živio sv. Martin vjerojatno je bila špilja pored koje je već u 10. stoljeću podignuta kapela.[3] Sačuvano u usmenim predajama, puk ga je slavio kao pustinjaka Martina, svetog čovjeka, iako je sama kapelica kroz vrijeme nekoliko puta mijenjala titulare.[4]
 
Izložba započinje najstarijom pronađenom fotografijom nepoznatog autora, snimljenom prije zabilježene obnove iz 1900. godine, s oronulim zidovima i starim drvenim krovištem te drvenim tornjićem.
Slijede motivi s razglednica, koje su na prijelazu s devetnaestog na dvadeseto stoljeće bile svojevrsna moda, sredstvo masovne komunikacije i turističke promidžbe. 
Drugi dio izložbe čine fotografije podsusedskih autora nastalih tijekom posljednja dva desetljeća. Svečanu procesiju na blagdan sv. Martina biskupa, 11. studenoga, 2007. predvodio je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac  uz blagoslov obnovljene kapelice te kip sv. Ivana Nepomuka, postavljen na most. Slavlje je zabilježeno fotografijama Dragutina Bohuša i Drage Budiselića.  Dvije godine poslije  povodom 800-te obljetnice kapele sv. Martina, 2009. godine, uz misno slavlje zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, bila je osobito svečana proslava blagdana sv. Martina uz najveću procesiju u novijoj povijesti Podsuseda. Proslavu su zabilježili svojim fotoobjektivima Miljenko Golubić i Milan Kušnjačić.
Fotografije sačuvane u obiteljima Smes i Crnčec, svjedoče o posebnoj skrbi i brizi ovih podsusedskih obitelji o kapelici sv. Martina. Obitelj Smes osim što je vršila dužnost domara kapelice od 14. studenog 1999. godine, do početka ove godine (Temeljem zamolbe obitelji Smes Pastoralnom vijeću Župe upravitelj župe Žarko Akrap, SDB, izdaje Dekret kojim dobivaju naslov domara) vrijedno je prikupljala novinske članke i materijale o kapelici. Obiteljska su slavlja također vezali uz kapelicu sv. Martina, tako su sveti sakrament ženidbe u kapelici sklopila njihova djeca, a  najmlađa unuka, Martina Crnčec krštena je u kapelici. Ljubav za kapelicu prenjeli su na svoju djecu i unuke, tako su za ovu izložbu Silvija Crnčec i Dora Crnčec snimile nekoliko fotografija kao odgovor na poziv za sudjelovanje u izložbi.  Fotografije Milana Kušnjačića, nastale u periodu od 2003. do 2016. godine svojim fotografskim kadrovima na osobit način prikazuju detalje kapelice i mijene na njoj i oko nje, ali i povezanost samog autora s kapelicom.

Uz izložbu organizirali smo grupne posjete trećih razreda OŠ bana Josipa Jelačića uz prigodne radionice.

- otvorenje izložbe 14.05.2019.
- trajanje izložbe 14.5.2019.-26.6.2019.

Fotografije s događanja možete pogledati ovdje.

-----------------------------------------------------------------------

[1] Zagreb, Crkva sv. Martina.  Oznaka dobra: Z-718. Opis dobra: Crkva sv. Martina, SI od Susedgradskog brežuljka, izgrađena je vjerojatno u 10.stoljeću. Od 1287. do 1345. pripadala je cistercitima. Kapela je 1899. rekonstruirana i obnovljena prema nacrtima Hektora pl.Echkel-a. Oslik svoda svetišta izrađen je 1930. Jednostavno zabatno pročelje, u osi neogotičkog kamenog portala, ima malu kamenu rozetu, a iznad nje je drveni zvonik, sa zvonom iz XVII.st. Kapela se odlikuje kulturno-povijesnom, graditeljsko-tipološkom, arhitektonskom i ambijentalnom kvalitetom. Registar kulturrnih dobara. Republika Hrvatska Ministarstvo kulture
[2] Hektor pl. Eckhel , pomoćnik Hermanna Bolléa izradio je 1898. godine projekt obnove kapele sv. Martina na poticaj stenjevečkog svećenika Ljudevita Ivančana. Obnova je dovršena 1901. godine, slijedeća je bila 1931.  te 1998.-1999.
[3] kapela (srednjovjekovna lat. „cappella“, deminutiv od kasnolat. „cappa“: plašt s kukuljicom). Isprva mali bogoštovni prostor na franačkome dvoru u kojem se čuvao plašt sv. Martina Tour(on)skoga. Otada se kapela veže uz vladarov dvor, a u njoj su se čuvale relikvije i liturgijski predmeti. Poslije se kapele podižu kao manje samostalne zgrade ili kao dio neke druge građevine, npr. kraljevskoga dvora (dvorska kapela), crkve ili katedrale (apsidalne uz apsidu, bočne u pokrajnjim lađama). Mogu biti u sklopu palače, samostana, groblja (grobljanska kapele), bolnice i dr.  Hrvatska enciklopedija.
[4] Pustinjaci su kršćani koji su se nošeni željom za kršćanskim savršenstvom povukli iz društvenog života na samotna, najčešće pusta i neodređena područja. Nazivamo ih eremitima prema grčkoj riječi eremos, kojim se označava samotno ili napušteno mjesto. Živjeli su kao pojedinci ili u skupinama sve dok se nisu po nalogu rimskih papa polovicom 13. stoljeća morali udružiti u redove (tzv. pustinjačke) i prihvatili Regulu Sv. Augustina, ali su neki, zadržali i poslije svoj stil života. Batelja, Juraj. Osobitosti pustinjačke duhovnosti.[s.l], 1991.
 



  Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.